La Ceiba, honduraški Karibi

12. dan: ruševine Copána - La Ceiba

Iako danas imamo autobus koji će nas odvesti iz Copán Ruinasa do La Ceibe u 11 sati ujutro, a tehničko zaustavljanje u San Pedro Sula za promjenu autobusa, naša su tijela već navikla rano ustajati, pa prije 5: 30 ujutro smo već budni, kad iskoristimo priliku da malo poradimo prije nego što sve sakupimo i krenemo na doručak. Nešto je manje od 8 godina kada se spuštamo u doručak Mayan Way gdje tražimo kontinentalni doručak i omlet, više kava koje nam podižu raspoloženje kako bismo se suočili sa današnjim danom prijenosa, koji će nas voditi praktički cijeli dan.
Vidjevši da je još rano, iskoristili smo priliku da kupimo nekoliko grickalica i prošetamo kratkom šetnjom ulicama Copán Ruinasa, jer pada kiša, nije jaka, ali dovoljna za posjet Copánu koji smo obavili jučer, ne bi bilo tako Savršeno ako bismo to danas trebali učiniti. Ima li još dvojbe sa srećom koju imamo s vremenom na svim putovanjima?

Već je 10 ujutro kad odemo do naše sobe po ruksake i 5 minuta kasnije izađemo na ulicu gdje ne moramo čekati više od 2 minute da uzmemo motocarro ili tuk tuk koji nas odvedu do Stanica Hedman Alas, autobusna kompanija s kojom ćemo ići Copan ruševine do La Ceibe i to na manje od 500 metara od hotela, ali računajući da leprša, ne osjećamo se kao da hodamo pješice.

Traže od nas 30 lempira da nas odvedu do stanice. Znamo da se možemo premetati, ali istina je kako se boriti za nešto više od eura? Iskreno vjerujemo da to nije zakonito, kada možemo platiti tu cijenu i stvarno govorimo o više nego opravdanom iznosu.
Trebalo je manje od 5 minuta da stignu do vrata ulaza Stanica Hedman Alas u Copán Ruinasu, koji se nalazi na periferiji centra grada, a nakon što smo ruksacima označili ime i telefonska naljepnica i popili kavu u njihovoj maloj kafeteriji za 15 lempira, autobus koji dolazi iz grada Gvatemale stiže u 11:05, dajući nam nekoliko minuta da napunimo ruksake, fotografirajmo radi sigurnosti dok smo ušli, baš kao što su to radili i autobusi na putovanju u Peru, pregledali torbe i tamo krećemo na put La Ceiba, kratkim zaustavljanjem u San Pedro Sula, gdje ćemo mijenjati autobuse.

Hedman Jao u Hondurasu

Hedman Alas je autobusna kompanija koja nam je preporučila ovo putovanje u Gvatemalu i Honduras radi transfera koje smo morali obaviti u Hondurasu.
Postoje dvije vrste sjedala u Hedman Alasu:
- Executive, to je ono što smo odabrali, sa naslonom sjedala, potporom za noge i pićem i užinom uključenih u cijenu, za 292 quetzals u ovom ruta iz Copán Ruinas-a do La Ceibe.
- Izvršni plus za koji možemo reći da je praktički usporediv s prvim razredom aviona. Moramo reći da izvršna vlast radi vrlo dobro, ali ako je putovanje puno sati ili noći, svakako je vrijedno platiti malo više za izvršni plus, posebno za više sjedećih mjesta
Karte možete rezervirati izravno u uredima ili putem njezine web stranice //hedmanalas.com/, što je više nego preporučeno ako putujete na vrlo određene datume.

Točno napuštamo Copán Ruinas, prelazeći cestu Hondurasa, s sve jasnijim danom koji, čini se, progoni nas kamo god krenemo. Koliko god želimo, ne možemo skrenuti pogled s prozora, pokušavajući ne izgubiti iz vida ono što se događa oko nas, a kao što smo već rekli u nekoliko navrata, ova vrsta transporta omogućava vam da "gledati kako život prolazi", iako vam nije isto što i živjeti na razini ulice, daje vam priliku da to učinite kroz ovaj medij.

Stižemo na kolodvor Hedman Jao u San Pedro Sula u 14:25, a protiv svega što su nam rekli, pronašli smo više nego ispravan terminal, za koji čak možemo reći da je mnogo bolji od onog s kojim smo bili u Guatemala Cityu, barem izvana ,

Čim krenemo, objašnjavaju nam da su oni sami zaduženi za promjenu prtljage iz jednog u drugi autobus i da moramo čekati u čekaonici dok ne najave sljedeći autobus za La Ceibu u 15:05.

Ovdje nalazimo čekaonicu s kupaonicama i uslugom kafeterija, gdje iskorištavamo priliku naručiti par kava i sendvič za 75 lempira, koji čine hranu za ovaj dan u kojem će rute biti protagonisti.
Točno upozoravaju da će naš otići autobusom iz San Pedro Sula za La Ceiba i tamo ponovno prolazimo putovnicu i kontrolu karata, snimamo novu fotografiju radi sigurnosti i smjestimo se u izvršna mjesta za ovo sljedeće trosatno putovanje u La Ceibu, bez usputnih zastoja.

Nakon svega što smo pročitali i rekli su nam o sigurnost u San Pedro Sula, smatra najopasniji grad na svijetu, o nečemu o čemu se nadamo razgovarati kasnije, ne možemo sići s prozora autobusa, pokušavajući zabilježiti neki nadimak tog nadimka s kojim je poznat ovaj grad, a koji moramo prepoznati, na koji smo korak napustili, s više

Za postizanje nam treba oko 40 kilometara La Ceiba kad nas iznenadi impozantna oluja, ostavljajući cestu praktično poplavljenom, nešto zbog čega se pogledamo u lice nekolicine prijatelja i sutra idemo van Svinje Cays i ne bismo se željeli susresti s olujom ili oblačnim danima kao suputnicima za naredne dane.
Dolazimo do Stanica Hedman Alas u La Ceibi u 6:30 popodne, pod olujom jakom kakvu se nismo sjećali na svojim putovanjima, gdje nas već čeka vlasnik La Casa de Nery, tko će biti naš smještaj u La Ceibi večeras.
Kad smo rezervirali hotel, pitali smo nas može li nam poslati taksi da nas pokupi, budući da su nam rekli da, kao i u San Pedro Sula, La Ceiba nije baš siguran grad i manje noću. U trenutku kad je rekao da, na autobusnom kolodvoru čekao bi nas automobil. No, umjesto taksijem, došao nam je dvoboj u hotel, bez dodatnih troškova, sreća, jer u ovo popodnevno vrijeme, sa svime praktički zatvorenim, na periferiji grada i poplavom, vjerujemo da moramo potražiti Prijevoz ne bi bio previše lagan ili dobra ideja.
Nakon obilaska poplavljenih ulica La Ceibe, stigli smo u hotel, jedan od najboljih što smo besplatno bili na ovom putovanju u Gvatemali i Hondurasu, a to je da nije samo velika soba ogromna, već da smo pored plaže, odakle možemo čuti kako se valovi razbijaju na obali s takvom silom da se čini da dopire do soba.
Sumnjamo hoćemo li izaći na večeru ili ne, s obzirom da je noć zatvorena i kao što smo komentirali, za La Ceibu trenutno ne preporučuju šetnju. Vrijeme ne prati previše pa nas štedi vlasnik hotela kad predloži da nas mogu pitati za večeru u obližnjem restoranu kako bismo mogli večerati direktno u hotelu. Ne razmišljamo dvaput i tamo danas pripremamo "kućnu dostavu" za večeru, s dodatnim stolom s vlasnikom hotela i snom na umu: da se vrijeme poboljšava i sutra možemo krenuti u Cayos Cochinos. I to je to što tek kad odemo u sobu objasne nam da, iako se to rijetko događa, danas je oluja morala obustaviti trajekte od La Ceibe do Útila i Roatána, pa ako se nastavi isto vrijeme, sutra je Vrlo je vjerojatno da će otkazati.

Stoga odlazimo u krevet u pratnji zvuka kiše, plime i misli Cayos Cochinos, posljednji Eden Kariba.