Priča o Sarajevu. Ljubavno pismo u nepoznati grad
Nije prvi put da se zaljubim u grad i siguran sam da neće biti posljednji. ali To je prvi put da sam se zaljubio iz daljine, bez da je zakoračio na vas, a da vas nije mirisao ili pogledao. I moji ožiljci već boli.
To mi je sve jasnije mi smo zemljopisne slučajnosti, DNK načinjeni od meridijana i paralela, prekrižene priče, slijepa loto karta. A ponekad i nepravedno. Ali to se već dogodilo. Je li se to već dogodilo?
Kako će biti sjediti na jednoj od svojih terasa s turskom kavom u ruci, aBorek u trbuhu i spletom misli u glavi? I u srcu. Očima ću doći do minareta džamija ili ću zuriti u tisuće bijelih križeva s vaših brda? Hoću li pomisliti na priče utonule pod vašim nebom, one koje nikad nisu imale priliku biti napisane? Ili u pričama napisanim u krvi, onima koje nikad nisu smjele postojati?
Sarajevo s S Tišine, patnje, krvi. Ali isto tako i snova. Također preživjelog.
Zamišljam vas s hladnom bijelom kožom, poput snijega koji vas pokriva zimi, zamišljam da ste tužni, melanholični, tihi i rezervirani, poput onoga što su mnogi vidjeli i trpjeli najviše. Kunem se da ću poštovati vaše tišine i naučiti ih slušati. Kunem se da vas samo želim pronaći.
Naš datum je 15. septembra, do tada neću prestati razmišljati o vama. Naš je poseban ugovor s datumom početka i završetka. Ali postoje počeci koji počinju mnogo prije velikog dana i završavaju se u vječnosti. Hoće li biti ovakvo?
Fotograf: icoreglobal
